Saturday, February 12, 2011

Izašla je knjiga Marusje Juriste “Svjatyj Večir – Badnjak u tradiciji Ukrajinaca”


U knjizi gospođe Marusje Jurista s naslovom Svjatyj večir – Badnjak u tradiciji Ukrajinaca, govori se o pripremama i slavljenju Svjat-Večira - Badnjaka, dana uoči Rizdva – Božića. Kako za Ukrajince, tako i za sve druge narode kršćanskog svijeta, Božić – Rizdvo Hrystove, predstavlja jedan od najljepših i najveselijih blagdana.

Svjat-Večir u tradiciji Ukrajinaca u osnovi ima izrazito zemljoradnički karakter, povezan s obiteljskim kultom I uspomenom na pretke. Slavljenički ceremonijal toga dana i večeri, kao i na sam Božić, sadržava magijska djelovanja i raznovrsna gatanja u budućnost, što se povezuje s pradavnim običajima iz pretkršćanskog razdoblja.

Za svetu večeru obavezno se pripremalo 12 posnih jela. Ova večera je posna, ali je izrazito bogata, jer sadrži 12 tradicionalnih jela, pa otud se još naziva i Bahata Kutja. Brojka 12 ima simbolično značenje, etnolozi smatraju da se ona može odnositi na 12 mjeseci u godini ili na 12 Kristovih apostola. Isto tako kod paljenja i održavanje ognja te večeri koristilo se 12 cjepanica koje su sušili posljednjih 12 dana u mjesecu.

Knjiga Marusje Jurista posvećena je Ukrajinkama grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i sveučilišnoj profesorici gospođi Rajisi Ivanivni Trostyns’koj.

Kako autorica navodi u Predgovoru, povod pisanja ove knjige je aktivnost žena Ukrajinki, koje svojim svesrdnim doprinosom održavaju zajedništvo druženja male ukrajinske zajednice pri grkokatoličkoj župi u Zagrebu. Posebno je istaknuto veliko zalaganje nekolicine aktivnih Ukrajinaca da se od 1993. godine služenje sv. liturgije vodi i na ukrajinskom jeziku.

U glavnom tekstu s naslovom „Svjatyj Večir, Svjat-Večir – Badnjak u tradiciji Ukrajinaca“ govori se o značenju ovog blagdana u kontekstu slavljenja Rizdva – Božića. Dan je osvrt o pripremama za slavljenje i svečanost Svjat-Večira, za kojeg se može reći da predstavlja jedan od najljepših događaja u godini.

Pripreme za Badnjak počinju ranije, uređenjem kuća, gospodarskih zgrada i dvorišta, a na sam taj dan kuha se 12 različitih posnih jela, s tim da redoslijed jela i izbor nisu svuda jednaki, ovisno o regiji.

Lijepo je opisan sam ceremonijal svete večere, od unošenja u kuću Diduha – snopa slame i sijena uz izgovaranje prigodnih riječi, iznošenja jela na stol, paljenja svijeće, molitve Oče Naš” i pjesme „Boh predvičnyj“. Zatim početak večere s ritualnim jelom kutjom te ostalim jelima po redu: boršč, holubci, ryba, kvasolja, barabolja, varenyky - pyrohy, kapustjanyky, bobaljky – pampušky, koržyky, uzvar/sušenycja itd.

Po završetku večere ostavljala bi se zdjela s kutjom i žlicom za umrle pretke. Poslije večere u nekim regijama Ukrajine mladi bi započinjali koljaduvaty, pjevati božične pjesme - koljady, koljadky.

Na kraju ovog poglavlja opisana su glavna jela s objašnjenjem njihovoga značenja I simbolike, te tradicija kićenja bora u Ukrajini.

Tekst završava konstatacijom da je symbol ukrajinske kuće u vrijeme božićnih blagdana bio i ostao Diduh – snop slame i sijena ili  sprepleteni ukras od slame, okićen orasima i jabukama sa zvijezdom u sredini.

Drugi dio knjige odnosi se na jela Svjat-Večira s uvodnim obrazloženjem o svakom jelu, te njihovim receptima.

Na kraju je popisana literatura kojom se autorica koristila, ukrajinska i hrvatska, jer kako sama navodi tradicija ukrajinskog Badnjaka jako je slična onoj u Hrvata i ima dodirnih sličnosti kod svih slavenskih naroda. Evo zanimljiv podatak vezan za naziv Badnjaka. Kod Ukrajinaca se osim Svjatyj Večir, Svjat-Večir, Bahata Kutja kaže i Bahatyj Večir, i Vilija, a u Hrvatskoj u primorskim i istarskim mjestima Badnjak nazivaju Vilija Božja. Knjiga Marusje Jurista, Svjatyj Večir – Badnjak u tradiciji Ukrajinaca predstavlja značajan doprinos u očuvanju I prezentaciji jednog važnog segmenta bogate duhovne kulture I tradicije Ukrajinaca. Pisana je na hrvatskom jeziku kako bi bila dostupna svim građanima domovine nam Hrvatske, i šire.

Izdavač knjige je Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske i Ukrajinska zajednica Grada Zagreba, uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Recenzenti knjige su Jesenka Miškiv i Boris Graljuk, a lekturu je izvršila Jesenka Miškiv. Knjiga je tiskana u tiskari Printera d.o.o iz Svete Nedjelje, a o tisku je brigu vodila Larisa Graljuk. Za unos teksta, kompjutorsku obradu, grafički dizajn i izbor ilustracija, zaslužni su Viktor Filima i Ostap Graljuk.

Jesenka Miškiv
«Вісник» української громади в Хорватії, номер 10
Вуковар, грудень, 2010 р.